Fosil (lat. fondere – kopati, fossus – iskopan) je ostatak života iz geološke prošlosti. U hrvatskom jeziku fosili se nazivaju okaminama, jer se radi o životinjskim ili biljnim ostacima koji su petrificirani, odnosno okamenjeni (sačuvani u izvornom položaju i obliku na mjestu gdje je mrtvi organizam odložen). Životinjske kućice mogu biti vremenom otopljene, a prostor koji su ispunjavale u sedimentu ispunjen npr. kalcitom. Izvorni oblik je utisnut u stijenu u fazi njezine dijageneze, tj. prije konačne petrifikacije, te naknadno ispunjen drugim materijalom. Kod biljaka vrijedi sličan proces, posebno kod utiskivanja ostataka lišća u slojevima lapora, ugljena. Za očuvanje fosilnih ostataka važno je odlaganje organizama u relativno mirnoj, energetski slabo aktivnoj, vodenoj sredini. Zatim da je ta sredina povoljna za očuvanje biološke tvari, a najčešće su to sredine s malo ili potpuno bez kisika (anaerobne). Na kraju, poželjno je da je stupanj dijageneze i nove sedimentacije relativno velik u kratkom vremenu, a kako bi se čim prije stvorili uvjeti za povećanje tlaka naliježućih sedimenata, te litifikaciju dubljih naslaga u obliku što više nalik stanju naposredno nakon taloženja. Svi živi organizmi su potencijalni fosili, no sačuvano ih je vrlo malo. Najčešći fosili su tvrdi dijelovi biljaka i životinja. Meko tkivo je vrlo rijetko fosilizirano. Ponekad je znanost o fosilima, paleontologija, izuzetno važna za naše razumijevanje života.
Na izbornoj nastavi biologije učenici 2. razreda opće gimnazije učili su o fosilima. Proučavali su različite procese koji dovode do fosilizacije biljaka i životinja, a naučili su i kako se određuje starost fosila. Na radionici izrade gipsila – fosila od gipsa, učenici su izradili vlastite fosile. Pa su tako fosilizirali kućice puževa i školjkaša te malene dinosaure. IZVOR: Tonka Šapina, profesorica biologije.
