U sklopu provedbe programa Ruksak (pun) kulture Ministarstva kulture i medija u našoj je školi 4. studenoga održana predstava “Marta i sedam strahova” te popratna radionica za učenike završnih razreda. U predstavi su sudjelovali izvođači Matija Čigir i Andreja Jandrić, a radionicu je vodila Natalija Manojlović, redateljica predstave, ujedno i diplomirana psihologinja.
Strahove glume: Jerko Marčić, Sreten Mokrović, Adrian Pezdirc, Alma Prica, Anđela Ramljak, Damir Šaban i Petar Vrbanić Đula.
Kada je došla na svjetionik, Marta se osjećala tako da nije znala kako se osjećala i u tome je bila tvrdoglavo usamljena. Brižno je njegovala svoje crne misli, valjala se u svojim strahovima i bez borbe dopuštala vlastitim babarogama da joj remete ritam disanja. Marta je smatrala da se samo ona tako osjeća. Prisvojila je čak i tjeskobu, uzela ju je samo za sebe, ne ostavivši mi ni mali, mali komadićak.
Marta je i tužna i sretna, i osjetljiva i raspoložena, i panična i uzbuđena, i sjetna i vesela, i poletna i zakočena. Marta katkad plače, Marta katkad hrče u snu, a katkad ne može izaći iz stana. Katkad se boji. Baš kao i ja. Baš kao i ti. Baš kao i on i ona.
No, Marta je rekla da se boji. Marta je izgovorila: boli me.
Predstava je nastala u koprodukciji Kazališne družine KUFER i KunstTeatra u suradnji s udrugom BoliMe uz podršku Ministarstva kulture, Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba i Zaklade Kultura nova, a s ciljem promocije mentalnog zdravlja mladih. Ovo su dojmovi učenika 4. razreda opće gimnazije nakon odgledane predstave, a kako je izgledala sama predstava, možete pogledati u galeriji.
- Poruku sam razumio. Svidjela mi se predstava jer je na zanimljiv način prikazana.
- Nisam upotpunosti razumjela predstavu, vrlo je dubokoumna i teško dokučiva.
- Ne znam kako se u potpunosti osjećam u vezi predstave, nekako je bio vlak različitih osjećaja. Naime, u trenutcima sam se osjećala sretno, u trenutcima tužno, ali većinu vremena veoma zbunjeno i nelagodno dok sam preispitivala vlastite osjećaje. Promijenila bih jasnoću predstave, možda pojednostavljena verzija strahova jer su dosta nejasni.
- Predstava nam se svidjela, ne razumijem poruku bijelog plašta i koji su to strahovi. Sviđa mi se apstraktan način predstave, ali mi je bilo teško shvatiti.
- Predstava je vrlo apstraktna, glumci su zanimljivi, ja osobno nisam raspoznala što koji strah predstavlja, ali mi se predstava svidjela.
- Predstava je uistinu intrigantna, pokazuje novi pristup samobojstvu i osjećajima koji tome predhode te kroz što takva osoba prolazi.
- Prepoznala sam dio Marte u sebi i ja imam neke strahove koji mi predstavljaju prepreke u svakodnevnom životu.
- Prepoznala sam se kod Marte tako što ja također ne znam objsniti samoj sebi i drugima kako se osjećam. Zanima me koje strahove predstavljaju likovi.
- Jako mi se svidjela predstava i smatram da je to teško odglumiti. Suosjećam s Martom jer i ja sama imam svoje strahove, ali bez obzira na njim treba nastaviti sa životom i osloniti se samo na dobre strahove u žitovu i gledati posljedice koje možeš ostaviti samoubojstvom na tvoje bližnje.
- Nisam shvatio predstavu u potpunosti, vrlo je čudna i neobična.
- Predstavu sam shvatio djelomično te sam primjetio osjećaje čuđenja, tuge i sreće.
- Predstava me u nekoliko trenutaka uznemirila, ali i osvjetlila.
- Predstava mi se jako svidjela, na zanimljiv način je prikazana. Tema je aktualna i mislim da se svatko od nas može poistovjetiti s Martinim strahovima kao preprekama i teškoćama na životnom putu, ali kako je i u samoj predstavi prikazano, potrebno je promišljati o sebi i bolje upoznati sebe da bismo mogli funkcionirati sa strahovima i daljnjim preprekama u životu.
- Predstava mi je bila odlična i jako zanimljiva. U nekim trenutcima sam suosjećala s Martom i pomogla mi je da drugačije shvatim svoje strahove.
Nakon predstave održana je i radionica za učenike 4. razreda opće gimnazije gdje su oni glumili svoje strahove i na zanimljiv ih način tjerali da bismo na kraju zaključili da svi imamo strahove i da ih se zapravo ne može osloboditi, ali ih možemo kontrolirati i kvalitetno s njima živjeti. IZVOR: Marijana Molnar, profesorica
