Naše nezaboravno putovanje započinje na Uskrsni ponedjeljak 10.4.2023., tek nešto iza ponoći kad su se učenici, njih čak 61, sastalo sa svojih četvero profesora i vodičem na miholjačkom kolodvoru. Nakon ukrcavanja teških torbi u našu kuću putujuću i prozivke, oko 1 sat ujutro krenuli smo put Beča. Uz ugodnu vožnju i nekoliko stajanja po putu, stigli smo na svoje prvo odredište, koje apsolutno nije razočaralo. Na putu smo saznali mnoštvo informacija, o praškom vladaru Karlu, cijeloj povijesti Praga i okolice, što se dobije kad se spoje zec i konj, i sve druge važne informacije nužne za ostatak putovanja. Stigavši u Beč, odmah smo bili očarani tamošnjom arhitekturom i umjetnošću, u što smo se dodatno uvjerili vidjevši zgradu Parlamenta, Gradsku vijećnicu, Operu i zapravo cijeli tzv. Ring. Imali smo prilike vidjeti i spomenik jednog od najpoznatijih klasicističkih glazbenika, Wolfganga Amadeusa Mozarta. Zatim smo na izbor dobili dvije mogućnosti, posjet dvama impresivnim muzejima- Muzeju povijesti umjetnosti ili Prirodoslovnom muzeju. Zaljubljenici u umjetnost imali su prilike vidjeti razvoj umjetnosti od drevnog Egipta do nekih novijih zdanja i stilova, a ljubitelji znanosti u muzeju su vidjeli preparirane ostatke svih životinja koje možete zamisliti, evolucijski razvoj svijeta i čovjeka te ogromnu kolekciju minerala. Nakon toga, uputili smo se prema autobusu, gdje nas je očekivao nastavak puta do Praga. Na jednom od stajališta zatekli smo se u Kinderwelltu, ili dječjem svijetu. Tamo su nas dočekali vitezovi na konjima, opasni gusari, dobroćudni zmajevi, i ogromna ratnica, statua od 3 metra, koju smo od milja nazvali Čena. Nakon još nekoliko stajanja, stigli smo u svoj dom sljedećih nekoliko dana, a&o Rhea hostel. Dobivši kartice za sobe koje su se nalazile na visokom sedmom katu, uzeli smo svoje još uvijek teške kofere i dizalom popeli do soba. Ostavili smo stvari i uputili se na večeru, koja je bila stvarno raznolika. Tada smo odlučili da ćemo prošetati do obližnje pivnice (jer kako otići u Prag, a ne probati njihovo pivo). Ljubitelji piva uživali su, a ostali, kojima ono i nije tako ukusno, sladili su se šarenim lizalicama i jestivim slamkama od jagode koje su ih tamo zatekle. Uz put smo ugledali dječji vrtić i šarene dječje crteže koji su visjeli na ogradi te smo tada svjedočili pravoj grafičkoj analizi tih umjetničkih djela našeg stručnog profesora likovne umjetnosti, Tomislava Livaje. Puni dojmova već nakon prvog dana, vratili smo se u svoje sobe i pokušali uhvatiti pokoji sat sna jer, vjerujte mi, trebao nam je za sutrašnji dan. Utorak je započeo doručkom i jutarnjom kavom, a nastavio se spremanjem za obilazak Praga i njegovih ljepota. Glavna destinacija bili su nam Hradčani, Nerudova ulica, Crkva sv. Nikole, Katedrala svetog Vida, Praški dvorac i tko zna još što sve jer, budimo realni, u Pragu je svaka zgrada umjetničko djelo. Nakon šetanja nekoliko sati, bili smo već pomalo umorni, a i bilo je vrijeme ručka. Tada smo se razdvojili svatko svojim putem do dogovorenog sastanka, a neki od nas doživjeli su ugodno iznenađenje u pizzeriji iza ugla. Naime, konobar koji nas je poslužio na čistom hrvatskom  rekao nam je da je i on Hrvat te da, vjerovali ili ne, ima obiteljske veze s Miholjcem. Ako to nije dovoljno, da nas ima svugdje potvrdio je i odlazak u obližnje suvenirnice gdje smo naišli na nekoliko trgovaca upravo iz Hrvatske. Sat vremena nakon dogovora, napokon se pojavio i naš autobus te smo već iscrpljeni krenuli prema hotelu na večeru. Nakon večere uslijedilo je spremanje za izlazak u jedan od praških klubova, zvan Pelikan. Večer je prošla bez većih incidenata te smo se „dvoje po dvoje“ sretno vratili do autobusa, a zatim i hotela. Jutro je brzo prošlo i bilo je vrijeme za nova istraživanja grada. Nakon doručka obišli smo Židovsku četvrt i obližnje znamenitosti, a zatim je bilo vrijeme i za posjet mjenjačnici i ljekarni (stručno liječenje konjuktivitisa u uvjetima gradske gužve). Ručak i slobodno vrijeme brzo su prošli te smo nakon toga vidjeli Karlov most, jedan od glavnih simbola Praga te imali priliku vidjeti Vltavu izbliza, s jednog od turističkih brodova zvanim Taurus. Uhvatila nas je lagana kišica, no to nije pokvarilo dojam ovog zadivljujućeg grada. Puni doživljaja vratili smo se u hotel na večeru i spremali za drugi izlazak toga tjedna, ovaj puta u klub imena PM. Nakon zanimljive vožnje do hotela i kasnog povratka, otišli smo na spavanje. Nismo ni mislili da to neće baš dugo potrajati.. Tek nekih sat vremena od odlaska na počinak, oko 4 ujutro, probudila nas je buka i alarm. Još uvijek umorni i zbunjeni probudili smo se uz njemačke povike za uzbunu i hitnu evakuaciju. U svakojakim izdanjima, sneni i uplašeni krenuli smo se spuštati stepenicama do predvorja. 21 kat hotela i njihovi „stanovnici“ uznemireni su se sjatili u predvorje, da bismo ubrzo saznali kako se aktivirao dimni alarm veselog društva s osmog kata. Nasreću, radilo se o lažnoj uzbuni te smo se mogli vratiti spavati, ili barem pokušati. Aktivnosti ujutro, nažalost, nisu mogle čekati, unatoč manjku sna i groznom buđenju od sinoć. No, ako ništa drugo, program za četvrtak bio je opušteniji i zanimljiv. Imali smo prilike upoznati neke od najvećih zvijezda iz područja umjetnosti, književnosti, filma, glazbe, sporta i još mnogo toga. Doduše, samo njihove voštane figure u Muzeju Madam Tussaud, no i to je bilo dovoljno za zanimljive fotografije i doživljaj. Tada je uslijedio ručak, a za dio grupe i posjet Muzeju iluzija. Ručak je bio ukusan, za neke je to bio gulaš s knedličkama, za neke trdelnik, a za one koji su htjeli nešto provjereno,  i McDonald's je bio dobar. Uslijedila je zadnja potraga za suvenirima za naše najmilije te već neko opraštanje od ovih ulica na koje smo čak i naviknuli prethodnih dana. Nakon kratke šetnje, tako je barem rečeno, stigli smo u pivovaru Staropramen u kojoj smo saznali sve o povijesti i pripravi piva u ovom svjetski poznatom ambijentu te imali prilike i kušati nekoliko vrsta njihovih originalnih recepata piva. Prošetali smo još jednom praškim ulicama i uputili se prema hotelu, gdje je uslijedilo pakiranje za sutra i večera. U predvorju se mogla čuti buka i žestoko navijanje, a svemu tome povod je bila prava pravcata nogometna utakmica - stolnog nogometa doduše. Igrali su učenice protiv učenika, učenici protiv profesora, profesori protiv profesora, no u stvarnosti svi zajedno igrali su taj nogomet uživajući u svakoj sekundi provedenoj u zajedničkom društvu. Uz fantastičnog komentatora kao što je bio naš, golovi su padali kao ludi, a večer je prošla izrazito brzo i bilo je vrijeme za spavanje. Nakon vrlo kratkog noćnog odmora, uslijedio je raniji doručak i napuštanje soba sa, sad još težim, koferima. Pomalo tužni sjeli smo u autobus i napuštali obrise Praga. Premoreni, mnogi su zaspali i probudili se tek u Brnu, našem prvom stajalištu, ili točnije Tescu. Tamo smo iskoristili priliku za posljednje trošenje čeških kruna i kupnju „tekućih suvenira“. Zatim nas je dočekao pravi potop u Bratislavi. Grad nismo takoreći ni vidjeli od kišobrana. Kao kakvi ronioci ili plivači takvi mokri, na sveopće zadovoljstvo zaposlenika, ušli smo u McDonalds i obližnje trgovine i odlučili zadnji ručak ovog putovanja pojesti tamo. Zatim smo odlučili da bi bila dobra ideja napraviti razredne slike po ovakvom idiličnom vremenu, koje je svojim hirovitim ponašanjem slomilo barem tri kišobrana. Autobus je, nasreću, bio blizu i mogli smo nastaviti dalje put Miholjca. Uz nekoliko stajanja i glazbeni repertoar zvučnika s pročelja autobusa, stigli smo do Mađarske, a prije dolaska u Hrvatsku i Miholjac, ipak smo morali zahvaliti nekim ljudima bez kojih 5 dana našeg uživanja apsolutno ne bi bilo moguće. Tada smo od srca zapljeskali i zahvalili našem uvijek pripremljenom i stručnom vodiču, Danielu Vrbešiću. Također, zapljeskali smo i našim divnim profesorima s kojima je bilo pravo zadovoljstvo provoditi vrijeme i upoznati ih u nešto drugačijem ambijentu. Stručni tim profesora sastojao se od profesorica Tonke Šapine i Marijane Molnar te profesora Tomislava Livaje i Igora Šikića. Vodič nam je tada rekao i da smo njegova najbolja grupa (toga tjedna) i zahvalio nam na ugodnom druženju i suradnji. Puni emocija i lijepih uspomena, ugledali smo poznate zgrade i ulice i već smo bili nazad u svom Miholjcu. Vidjeli smo poznata lica naših roditelja, braće i sestara. I znali smo da je gotovo, da se vraćamo u svakodnevicu. No, budite sigurni da učenici 2., 3. i 4. OG-a te učenici 2. CNC-a, 3.KOM i prodavača, ovo putovanje neće zaboraviti tako skoro i da će nam biti draga tema još godinama kasnije. S druge strane, „ono što je bilo u Pragu, ostaje u Pragu“ pa ostatak prepuštamo vama na razmišljanje.